Hoću da kažem, kuća je bila u fazi rušenja, stavljao se stiropor na novu, a baš se javio i maestor za oluke, ali ne... tata sve ostavlja i kopa jezero...


Dobro! Ovo je bilo privremeno rešenje, a sad na posao... Prvo je valjalo iskopati rupu (uz svesrdnu pomoć mog desetogodišnjeg sina); zatim nabiti zemlju, nasuti pesak, takođe ga dobro nabiti - zapravo pratio sam uputstva skinuta sa weba - zatim, podloga. E tu sam se odlučio da iskoristim stari itson iz kuće koja se rušila, i na kraju dupli, najdeblji najlon koji sam našao u stovarištu građevinskog materijala.
Pare za specijalnu foliju nisam imao, pa sam odlučio da improvizujem...
Rezultat:


A sad greške...
... naravno folija!
U pokušaju da se dočepaju ribica koje su unete slučajno sa drezgom, i usput se silno odomaćile, moje mile mace bi upadale u jezerce, histerično grabile i grebale najlon noktima i vrlo zdušno ga cepale. I krtice... u potrazi za glistama, koje su se verovatno nalazile uz uvek vlažan najlon, dve krtice su napravile takvu štetu uz obalu jezera da sam odlučio sve započeti ispočetka.
E još samo dočekati proleće...
I pored greški (kako ti kažeš) moj najdublji naklon! Improvizacija je majka napretka.
ReplyDelete